Maglić i Trnovačko jezero II

Treća poseta planinarskom Liberland-u između Bosne i Crne Gore, Foče i Plužina, – iz Nacionalnog parka Sutjeska u Park prirode Piva, avgust 2022.

Planina Maglić je najviši vrh Bosne i Hercegovine i nalazi se u Nacionalnom parku Sutjeska. Predstavlja deo impozantnog planinskog masiva koji se prostire između kanjona reke Pive na istoku i kanjona reke Sutjeske na zapadu.

Ovaj, zapadni pobratim Durmitora, oivičen kanjonima dve reke, nema jasno definisano ime.  U planinarskim krugovima se tako odomaćila skraćenica “BMV” ili u prevodu: Bioč, Maglić i Volujak.

U centru ovog prostora leži dragulj ovog dela Balkana – nestvarno Trnovačko jezero.

Trnovačko jezero, kanjon Suhe u produžetku i greben Maglića u gornjem desnom uglu. Otprilike donja polovina fotografije je Crna Gora, dok gornji deo pripada Bosni i Hercegovini.

Ovde se vredi iznova vraćati. Trnovačko jezero, durmitorska Škrka i Dolina jezera u Prokletijama: to je taj vanvremenski nebeski tron alpske lepote Dinarida.

Magija prostora počinje već na Prijevoru. Sa druge strane Sutjeske u smiraj dana otpozdraviće Zelengora: Uglješin vrh i Planinica se tope u sunčanom zalasku – i tamo smo bili jednog nezaboravnog oktobarskog jutra.

Pogled sa Prijevora na markantne tornjeve Planinice iznad kanjona Sutjeske.
Greben Maglića.
Katuni na Prijevoru iznad kanjona Suhe – greben Trzivke, Trnovačkog Durmitora i Velike Vlasulje u pozadini.
Ka Zelengori.

Šator za prvu noć podižemo upravo na Prijevoru, pod samom stenom Maglića, a u društvu brojnih motorizovanih kampera. Avgust je mesec, i planina je puna ljudi.

U svitanje, umesto ka jezeru, ovaj put krećemo direkt na Maglić. A kako planiramo da narednu noć provedemo pored jezera – šatore će umesto naših leđa do jezera izneti konji – u organizaciji ovdašnjih stočara.

Radovan iz okoline Bileće leta provodi na svom obnovljenom katunu na Prijevoru dok su njegovi rođaci na katunu Rudinske kolibe na teritoriji Crne Gore.
Naš cargo taksista od Prijevora do Trnovačkog jezera.

Današnji uspon delimo sa ekipom iskusnih planinara a ujedno i članova Gorske službe spašavanja Srbije. Dimitrije Ostojić, Branko Pajić, Dr Stojan Marić, Mihajlo Jovanović od malih nogu obilaze planinska prostranstva u svim godišnjim dobima – podrška i inspiracija za mladog Uroša u njegovim prvim penjačkim koracima.

Branko, Milena, Uroš, Dimitrije, Mihajlo i Stojan.

Diretisima na Maglić prati označenu i razgaženu stazu. Njen gornji deo je nešto strmiji ali propisno obezbeđen sajlama. Sajla je tu pre svega da pruži psihološki komfor – cilj je što više rukama hvatati okolnu stenu.

Uspon do najvišeg vrha Bosne i Hercegovine nudi idealnu dozu penjanja u okruženju koje zahteva fokus ali nije nužno rizično. Nema nezgodnih deonica sa klizavom strmom travom, tipičnih za naše podneblje. Najveći rizik predstavlja odron koji će nehotice pokrenuti prethodni penjač ili grupa koja se kreće ispred u višim zonama staze.

Preporučuje se nošenje planinarskih kaciga ka Magliću.

Pri vrhu nas dočekuje sunce. Od Prijevora na Maglić u laganom ritmu izlazimo za nešto više od 2 sata. A sa vrha će se, u odsustvu niskog oblaka, ukazati i jezero…

Maglić zapravo čine dva, a ne jedan vrh. Južni, neoznačeni vrh je u stvari najviši vrh Maglića. To je “crnogorski” Maglić 2389m. Maglić na kome stojimo je niži za tri metra (2386m) ali kako mimo njega prolazi granična linija, postao je poznatiji kao najviši vrh u BiH.

Pogled sa Malog (2386m) na Veliki Maglić 2389m.

Nakon aktraktivne penjačke sekcije kroz stenu, drugi deo treka prati prostrani planinski greben na prosečnoj visini od 2200m.

Pogledi sa grebena su vrhunski!

Nakon otprilike sat vremena hoda sa vrha, na visokom planinskom proplanku Carev do, ukrštaju se planinski putevi. Staza koja silazi sa Maglića se ukršta sa stazom koja dolazi iz daleka sa crnogorske strane, od Mratinja i katuna Presjeka.

Uskoro kreće i finalni spust ka jezeru. Treća i poslednja sekcija današnjeg treka je i pored silaznog karaktera možda i najzahtevnija, pogotovo u najtoplijem delu avgustovstog dana. Znoj i bol će delimično kompenzovati nestvarna vizura jezera iz ptičje perspektive. Jezero se čini nadomak, ali do zagrljaja smaragdne vode ima dosta da se kotrlja.

Dole u dubini nestvarnog ledničkog cirka zatičemo popriličan broj posetilaca i izletnika. Skoro da nema mesta za podizanje šatora. Visoko, žarko sunce nas slabo motiviše da se popodne ponovo vinemo negde visoko, na neki od vrhova sa volujačke strane planine, recimo Trnovački Durmitor.

Toploj jezerskoj vodi je teško odoleti. Ambiciozni planinarski ciljevi polako tonu u zaborav i ustupaju mesto plivačkom, fotografskom i gastronomskom hedonizmu…

Katun Rudinske kolibe.
Trnovački Durmitor.

Nakon noći pod zvezdanim svodom, krug smo zatvorili sledećeg dana, najkraćim putem nazad, preko Suve jezerine (5km, 1,5h).

Kako nam je prethodni dan od Prijevora do Trnovačkog jezera preko Maglića trebalo oko 7 sati hoda – za ceo krug treba računati na 10 sati hoda sa pauzama.

Krug oko Maglića spada u lepša planinarska iskustva na ovim prostorima a koji obavezno treba ponoviti!

Hvala Branku, Mileni, Dimitriju, Mihajlu i Stojanu!

Uroš i Nebojša Atanacković, avgust 2022.

Wikiloc: Prijevor – Maglić diretisima – Trnovačko jezero

2 thoughts on “Maglić i Trnovačko jezero II

  1. Prelepe fotke! Hvala tebi, zapravo vama na divnom druženju! 🙂

    Liked by 1 person

  2. Fantasticna planinarska tura. Pozdrav za Nebojsu i ekipu od “Vrhovi Crne Gore” !

    Liked by 1 person

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this:
search previous next tag category expand menu location phone mail time cart zoom edit close