Od Sušićkog jezera do Velikog i Malog Škrčkog jezera, kroz kanjon reke Sušice, preko vodopada Skakala i do prevoja na Botunu.

Vredi proći ovim prostorom u proleće kada se snegovi iz srca Durmitora uveliko tope i pronalaze svoj put do reke Tare.
Glavna arterija ovog durmitorskog vodotoka je reka Sušica. Višak vode u proleće na mestu jednog od ponora Sušice formira Sušićko jezero.

Najpoznatiji durmitorski vodopad Skakala smatra se izvorom Sušice. Voda na površini predstavlja samo privremenu manifestaciju prelivnog toka – njen veći deo teče nevidljivim putanjama durmitorskog podzemlja: Čak i u vreme najvišeg vodostaja, Sušica na svom kratkom toku ponire na nekoliko mesta.


Šetnja od Sušićkog do Škrčkog jezera pojašnjava ovu zagonetnu hidrogeološku pozadinu Durmitora. Slika prostora je logično najupečatljivija u proleće. I Sušićko jezero i vodopad Skakala kao i dobar deo toka reke kroz šumu brzo će presušiti nakon nestanka snega pod najvišim vrhovima Durmitora.

Početak juna se ispostavio kao pravi momenat da se izbliza zabeleže brojne vodene atrakcije Durmitora.





Moj domaćin na Žabljaku je sjajni Dejan Dajković, Žabljačanin po sopstvenom izboru, veliki ljubitelj planine i strastveni fotograf.
Dobro smo poranili i već u svitanje se pojavili na Sušićkom jezeru. Od jezera do vodopada šumska staza prati reku koje čas ima, čas nema – čak i u ovom vodobogatom delu godine.



Kako mi Dejan prenosi, u kanjonu se u prošlosti nalazio stari mlin – stanovnici Pivske planine su silazili u Sušicu kako bi ovde mleli žito. Voda je u prošlim vremenima predstavljala resurs od životnog značaja da bi se napojili ljudi i stoka ali i da bi se iskoristio i njen hidroenergetski potencijal za dobijanje brašna.

Prvi deo treka prati korito reke, da bi se drugom delu kanjona postepeno dobijalo na visini.

Staza se uspinje kroz šumu impozantnih stoletnih stabala bukve do izbijanja na čist prostor pod kamenim zidom Grude sa jedne i Đevič-kamena sa druge strane. Uskoro će se ukazati kaskadni vodopad – Skakala.




Pars pro toto prikazi samo donekle nagoveštavaju njegovu veličinu. I ovde glavnina vodene matice odjekuje ispod površine zemlje, a čiji je generator monumentalni lednički cirk Škrčkog jezera.

Kota vodopada viša je od samog jezera pa je i to možda razlog zašto vode ovde dominantno putuju ispod površine.
Nakon izlaska iz kamenjara poviše vodopada, staza postepeno silazi do jezera kroz proređenu bukovu šumu.



Po ko zna koji put sam na Škrčkom jezeru. Do sada uvek nekako u žurbi, da se vratimo pre mraka, da dohvatimo još jedan vrh ili prevoj…
A ovo mesto zaslužuje da mu se čovek prepusti i provede nekoliko sati u nestvarnom srcu Durmitora. U Škrki nas ovaj put nije dočekalo samo Veliko već i Malo Škrčko jezero. I ono će u dolazećim sušnim mesecima, značajno smanjiti svoj obim, a do jeseni možda i presušiti. Tek sada sam ga prvi put doživeo izbliza.





I konačno slika prostora nije celovita ako se ne sagleda sa nekog prostranog vidikovca – Planinica nam se učinila predaleko a i tamo smo već bili samo nekoliko meseci ranije. Ni Dejan ni ja nikada nismo prešli preko Botuna – pa je sada bila prava prilika da nadoknadimo propušteno.

Botun je durmitorski prevoj na visini od oko 1900m nadmorske visine. Pod njim se nalazi i najizdašniji izvor u zapadnom delu Durmitora. Podatak koji treba dobro upamtiti jer nesigurna kaptaža kod planinarskog doma u Škrki crpi vodu upravo sa Botuna. Ukoliko nema vode kod doma, biće je na Botunu.

Pogledi na Škrku i Bobotov Kuk i sa ove tačke nisu izneverili očekivanja. Sa Botuna se može direktno preprečiti na Skakala bez gubitka visine – staza ne postoji ali je teren relativno čitljiv.



Od tri glavne pristupne tačke masivu Durmitora, (Žabljak i Dobri do su prve dve) Sušićko jezero ima najnižu nadmorsku visinu (1100m).
Ipak, vredi se potruditi i sa ovako niskim startom, jer izlazak iz Sušice do jezera i vrhova nudi sveobuhvatno planinarsko iskustvo koje prolazi kroz nekoliko potpuno različitih ekosistema planine. Staza koja povezuje dva jezera i vodopad nije ni tehnički ni kondiciono preterano zahtevna.
Žabljak, jun 2022. godine
Wow!
What a location and once again super nice photography.
You do a great job in your blog my friend. Well done.
LikeLiked by 1 person
Efharisto poli! This was my B Plan for Verliga in June. In the end I did not have no one to come along and share the experience (and a very long drive). Durmitor is a must-visit really. In the last weeks I went to Prokletije and Zagori (family-wise). Zagori is such a special place. So inspiring. Now you have Ionian highway and its really not so far from Athens. Cheers and hope to come back to Greece when its not summer.
LikeLiked by 1 person
Pozdrav,
planiramo u 7/2023. ići na Durmitor i išli bi ovom rutom, između ostalih. Zanima nas, ako možete odgovoriti, koje je prosječno vrijeme potrebno da se od Sušičkog dođe do Škrčkih jezera i natrag? Koja visinska razlika se prođe? Ima li dijelova gdje se treba koristiti rukama, prevoja sa sajlom i sličnih dijelova?
L.p.,
Anita i Siniša
LikeLiked by 1 person
Dobar dan, cenim oko 3h do gore i malo manje nazad. Staza je pešačka, bezbedna, ima oko 700m visinski, i sve je precizno markirano, staza je vrlo jasna. Pozdrav! N.
LikeLike
Hvala puno na brzom odgovoru. Veselimo se.
L.p.
LikeLiked by 1 person
Ako moze mali savet – kako sam pisao u tekstu – Susicko jezero, vodopad Skakala su efemernog karaktera. Vrlo je moguce da do jula već presuše. Kako je krenulo zima će biti slabosnežna, pa bolje doći početkom juna.
LikeLike
Svakako ćemo se potruditi, s obzirom na Vaš iscrpan blog, shvatili smo da bi bilo najbolje u proljeće/ početak ljeta doći. Za sada je ovaj plan, zbog posla. Ove godine smo uspjeli otići na Prutaš, uz nekoliko jezera, uključujući i Jablan jezero, a iduće godine je plan do Škrčkih jezera i eventualno Bobotov Kuk prije nego se spustimo do Prokletija.
Hvala na savjetima. Svaka pomoć je dobro došla. Nismo naišli na opise ove staze iako smo vidjeli da postoji pa ste nam ovime svakako puno pomogli.
L.p.
LikeLiked by 1 person