Trnovačko jezero i Trnovački Durmitor.

Zlatni oktobarski vikend smo proveli u planinskom Liberland-u između Bosne i Crne Gore: u Nacionalnom Parku „Sutjeska“ i Parku Prirode „Piva“. 

Ovaj, zapadni pobratim Durmitora, oivičen kanjonima dve reke, Pive i Sutjeske, nema jasno definisano ime.  U planinarskim krugovima se tako odomaćila skraćenica „BMV“ ili u prevodu: Bioč, Maglić i Volujak.

Pogled na kartu upućuje da Bioč zahvata kapitalni deo ovog geografskog prostora. Njegov najviši vrh je Veliki Vitao (2388m),  ujedno i najviši u celom masivu. Ostali vrhovi u Bioču su Vrste, Nož, Bubreg.

Bioč spada u teže dostupne predele na Balkanu. Da bi se dobacilo do njegovog središnjeg dela i samog Velikog Vitla potreban je dug letnji dan. Pristup je jednostavniji sa bosanske nego sa crnogorske strane, a moguće polazne tačke su Papin Do ili Prijevor.

Bioč se ka severu pretapa u Maglić (2386m), dok prema zapadu preko impresivnog grebena Trzivke (2333m) formira lednički cirk nad očaravajućim Trnovačkim jezerom, nadovezujući se na ugaoni greben planine Volujak.

Maglic Bioc Volujak Trnovacko Sutjeska-14
Jutarnji pogled na Trnovačko jezero, Maglić i kanjon Suhe.
Maglic Bioc Volujak Trnovacko Sutjeska-13
Greben Trzivke. Veliki Vitao na horizontu.
Maglic Bioc Volujak Trnovacko Sutjeska-19
Vrste – vrhovi blizanci severnog Bioča.
Maglic Bioc Volujak Trnovacko Sutjeska-10
Uspavani dinosaurus od kamena: južni greben Volujka (Velika Vlasulja).

Volujak ima oblik ćiriličnog slova Г, na čijem istočnom kraju je vrh Volujka (Velika Vlasulja 2336m).

Severni krak Volujka (Badnjine 2243m, Lica 2111m) su delom oblikovale male ali očigledno vrlo moćne planinske reke Suha i Sutjeska, stvarajući spektakularne kanjone.

Sutjeska Zelengora Gornje Bare-A-27
Vrh Lice iznad kanjona Sutjeske. Levo je kanjon Suhe i Maglić u pozadini. Desno su Badnjine i greben Trzivke.

U centru ovog prostora nalazi se nestvarno Trnovačko jezero.

Da li zbog svog nesvakidašnjeg srcolikog oblika ili rajske, smaragdne boje, okruženo strmim liticama okolnih vrhova, Trnovačko jezero je biser prirode, a mi smo imali tu privilegiju da ga doživimo u nadrealnim bojama jeseni kako izbliza tako i iz ptičje perspektive.

Maglic Bioc Volujak Trnovacko Sutjeska-43Maglic Bioc Volujak Trnovacko Sutjeska-40Maglic Bioc Volujak Trnovacko Sutjeska-39Maglic Bioc Volujak Trnovacko Sutjeska-38Maglic Bioc Volujak Trnovacko Sutjeska-18Maglic Bioc Volujak Trnovacko Sutjeska-17

Plan akcije je podrazumevao da se sa stvarima spustimo od Prijevora do jezera gde smo podigli kamp. Sutradan smo preko katuna na Rudinskim kolibama popeli Trnovački Durmitor (2242m) a zatim grebenom produžili ka Trzivci (2333m).

Put do Prijevora je značajno proširen od vremena prethodne posete pre tri godine, kada smo popeli Maglić. Sa istog se pruža pogled na jednu od poslednjih autohtonih prašuma Evrope – Perućicu.

Maglic Bioc Volujak Trnovacko Sutjeska-4
Perućica iznad kanjona Sutjeske.
Maglic Bioc Volujak Trnovacko Sutjeska-5
Pogled sa Prijevora na Maglić.

Živopisna staza od Prijevora do Trnovačkog jezera (u dužini od oko 5 kilometara) prolazi obodom kanjona Suhe.

U nekom trenutku staza se spušta do močvaraste i maglovite Suhe jezerine i potom kroz bukovu šumu izbija na jezero.

Maglic Bioc Volujak Trnovacko Sutjeska-7
Suha jezerina. Trnovački Durmitor i Trzivka na horizontu.
Maglic Bioc Volujak Trnovacko Sutjeska-42
Jesenji kolaž iznad Suhe jezerine.
Maglic Bioc Volujak Trnovacko Sutjeska-49
Moćna severna stena Trnovačkog Durmitora.
Maglic Bioc Volujak Trnovacko Sutjeska-44
Čarobna jesen u kanjonu.
Maglic Bioc Volujak Trnovacko Sutjeska-45
Opusteli katuni stare Hercegovine.
Maglic Bioc Volujak Trnovacko Sutjeska-46
Pogled na Zelengoru preko kanjona Sutjeske.

Od jezera do čuvenog pogleda (vrh Trnovački Durmitor) potrebno je oko 2 sata dobrog hoda slabo markiranom stazom. Dalje do Trzivke staza i markacije ne postoje.

Greben Trzivke spada među lepše planinske grebene u nas! Na nekoliko mesta se otvaraju pogledi ka jezeru ali nijedan nije tako moćan kao poznata razglednica sa Trnovačkog Durmitora.

Maglic Bioc Volujak Trnovacko Sutjeska-20

Maglic Bioc Volujak Trnovacko Sutjeska-24
Južna strana grebena Trzivke. Bubreg, Bezimeni i Veliki Vitao na horizontu.
Maglic Bioc Volujak Trnovacko Sutjeska-26
Planinar na grebenu Trzivke.
Maglic Bioc Volujak Trnovacko Sutjeska-31
Pogled sa Bojanskih vrata dublje u masiv Bioča.
Maglic Bioc Volujak Trnovacko Sutjeska-21
Pogled sa Trzivke ka jezeru i Magliću.

Povratak na jezero najkraćim putem vodi kroz prevoj Bojanska vrata koji spaja Bioč i Volujak, odnosno prilaze masivu od Trnovačkog jezera i Papinog dola.

Mi smo suprotno tome odlučili da po drugi put popnemo Trnovački Durmitor i još jednom uživamo u spektakularnom pogledu, sada bez vetra, uz tople zrake sunca i boje jeseni na planini.

Maglic Bioc Volujak Trnovacko Sutjeska-33

Maglic Bioc Volujak Trnovacko Sutjeska-38

Maglic Bioc Volujak Trnovacko Sutjeska-41
Katun Rudinske kolibe iznad Trnovačkog jezera.

Ovaj drugi boravak pod Maglićem ćemo pamtiti i po jednom dirljivom susretu.

Slučaj je hteo da baš tu, na međi današnje Bosne i Crne Gore naletimo na asove jugoslovenskog visokogorstva koji su kao apsolutni pioniri prvi istraživali upravo ove prostore i to 50-tih godina prošlih veka!

Na slici su Lala i Col. Lala je prva žena alpinista u BiH. Njih dvoje, u devetoj deceniji života, planinare od Prijevora do Trnovačkog jezera. Duboki naklon!

Poruka koju imaju za mlađe naraštaje bi se mogla podvesti pod ono jednostavno: Carpe diem!

Maglic Bioc Volujak Trnovacko Sutjeska-43

Od Trnovačkog jezera nazad do Prijevora sa šatorom nam je bilo potrebno oko 2 sata hoda sa brojnim pauzama. Ponovo smo ispratili sunce nad kanjonom i uputili se na drugu stranu Nacionalnog parka – na istočne padine Zelengore i magični mikroprostor Gornjih Bara ispod Uglješinog vrha – o tome više uskoro u sledećoj epizodi!

Praktične informacije.

trnovacki-durmitor-mapa3

Od Tjentišta do Prijevora vodi solidan makadamski put u dužini od 17km (45-50min vožnje). Ulaz u Nacionalni park „Sutjeska“ se naplaćuje 5KM po vozilu i 5KM po osobi po danu.

Ulazak u Park prirode „Piva“ na Trnovačkom jezeru se naplaćuje 1,5Eur po osobi koliko košta i podizanje šatora. Upotreba logorske vatre se naplaćuje 5Eur. Noćenje na jezeru kod čuvara Miloša košta 5Eur, prethodno najaviti.

Wikiloc:

Prijevor – Trnovačko jezero.

Trnovačko jezero (kamp) – Trnovački Durmitor – Trzivka – Bojanska vrata – Trnovački Durmitor – Trnovačko jezero.

Flickr:

https://www.flickr.com/gp/jazzm8/YW8rrp

 

Tekst: Nebojša Atanacković Navigacija: Goran Stamenković

Fotografije: Nebojša Atanacković i Goran Stamenković

 

Još slika? Klikni za Goranov album na Facebooku-u

 

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s

%d bloggers like this: