Moračke planine: Lola.

^{Javorje, oktobar 2019.}

IN MEMORIAM Stamenković Goran 1970-2022.

Moračke planine kao geografska odrednica ne zvuče tako otmeno kao Durmitor ili Prokletije, ali ko je malo dublje zagrebao po planinskom inventaru Crne Gore, zna da u trouglu između Kolašina, Šavnika i Nikšića može da očekuje mnogo toga.

Kapetanovo jezero i dolina narcisa Lukavica poslednjih godina izbijaju sve više na videlo, dok mistikom obojene Tali privlače planinare željne izazova. Kanjon Mrtvice je dobro razrađeno štivo grupnih putovanja i đačkih ekskurzija.

Da li ste međutim čuli za planinu lepršavog imena Lola i za njene vrhove Zebalac i Lijevno?

Iskreno ni sam nisam znao mnogo o njoj, jer osim enciklopedijskih poznavalaca i lokalnh zaluđenika retko ko i spominje ove vrhove.

Ipak, Crna Gora je posebna. Vanvremenske lepote izviruju i tamo gde ih čovek ne očekuje u tolikoj meri. Upravo takva je i planina Lola.

Pogled sa vrha Lijevno na susedni Zebalac i Gornju Moraču pod kosim zracima niskog oktobarskog sunca više podseća na Island nego na Dinarsko gorje. Potpuno očarajavući prizor.

Lola je lako dostupna planina za pohođenje. Sa magistralnog puta Boan – Mioska (Šavnik – Kolašin) u blizini prevoja Semolj se odvaja asfaltni put ka katunima na Javorju.

Od Javorja dalje ka podzebelačkim katunima produžava solidan makadamski put. Boljim automobilom je moguće dobaciti još dodatnih 5km od završetka asfalta do Bljušturnog dola, sa čije leve strane se uzdiže dvogrbo Lijevno (2081m), a sa desne izduženi greben Malog (2073m) i Velikog Zebalca (2129m).

Predeo odiše i pitomim i divljim karakterom u isto vreme, nadasve potpuno neiskvarenim. Ka Velikom Zebalcu vodi slabo uočljiva markirana staza, teren je jasan i pregledan, stoga nije greška ako se izabere i neka druga putanja do vrha (na primer grebenski preko Malog Zebalca). Od katuna sa 1800m nadmorske visine do vrha Velikog Zebalca na 2127m ima oko sat i po hoda.

Sa Velikog Zebalca se otvaraju sjajni pogledi ka Gornjoj Morači i produžetku venca Moračkih planina ka istoku, dok u pozadini proviruje ko drugi do dežurni dispečeri crnogorskog horozonta, Komovi.

Na Zebalac se nastavlja niz gornjomoračkih kamenih divova: Zvornik, Štit, Lastva (Kapa Moračka), Zagradac, Pocki vrhovi. Ispod ovog bedema, a u blizini starog katuna lucidnog imena Vragodo, izvire i sama reka Morača.

Ka jugu se otvara sledeća udolina – Popov do iznad koga su vrhovi Trpezarija, Ostrvica. Kada bi sa vrha sišli u Popov do, i produžili dalje kroz masiv, nakon 4-5 sati hoda bi stigli do Lukavice i Kapetanovog jezera.

Sa Velikog Zebalca nas je radoznalost odvela ka travnatoj rbatini, a koja je na karti označena kao Šljeme (1914m) i strmoglavo se obrušava u dolinu Ljevišta u Gornjoj Morači.

Drugi deo dana je bio rezervisan za Lijevno, tačnije njegov istočni vrh po imenu Pandurica. Uspon na Lijevno je za nijansu teži od onog na Veliki Zebalac, a kako bi se izbegli vertikalni travnato kameniti odseci, treba najpre izbiti na sedlo po sredini padine, a zatim prateći greben prići najisturenijoj tački.

Odatle će se otvoriti velelepni pogled ka izrezbarenim travnatim padinama Velikog Zebalca. U kombinaciji sa pozlaćenim tonovima jeseni i intenzivnim senkama niskog oktobarskog sunca, prizor je kao sa drugog kontinenta.

Sa Lijevna nas u dolinu ispraća zvuk pastirske frule. Porodica Mešter iz Ljevišta svakog leta izdiže na Bljušturni do. Imaju nešto svoje stoke, a ostalo rade uslužno. Poziv na čašicu rakije i kušanje domaćeg sira sa katuna nikako ne odbijamo.

Domaćin nam priča o poreklu svoje porodice i imena. Daleki predak je bio uskok iz Hercegovine i nakon što je skinuo glavu nekom turskom begu, sklonio se u Crnu Goru, u Gornju Moraču i promenio prezime u Mešter (majstor, građevinac).

Šavnik, Kolašin i planine oko njih tako od davnina neguju slobodarski duh. Na Loli su sahranjeni i narodni junaci, Mina Radović i Vuk Lopušina – potonji je opevan i u Njegoševom Gorskom vijencu.

Moračke planine po lepoti definitivno ne zaostaju za zvučnim perjanicama Dinarida. Kako li je kad se dublje zakorači u njihov masiv, ka Krutašu i Kapi Moračkoj?

Bilo kako bilo, Crna Gora, u svojim pustim nedrima, krije još mnogo toga nestvarnog.

Fotografije: Goran Stamenković, Nebojša Atanacković.

Hvala Goranu Stamenkoviću, Đorđu Lašiću, Aleksandru Bzdušoku.

Wikiloc: Planina Lola, Veliki Zebalac i Lijevno