“Simetričan i veličanstveno izolovan”, u opisu slavnog geografa Jovana Cvijića, Rtanj, uz krašku Suvu planinu, predstavlja poslednje istureno odeljenje Karpatsko-balkanskih planina u Srbiji.
Krečnjački greben Rtnja poput brane razdvaja dve klimatske zone. To su Timočka krajina i Moravski basen. A kako Timočka krajina vrlo često ima običaj da ima drugačije vreme od ostatka Srbije, sa Rtnja se taj diskontinuitet najlepše može osmotriti – intervali anticiklona u novembru ili decembru po pravilu su pozornica za temperaturne inverzije i niske oblake i tada se ova planina ukazuje u svom najlepšem izdanju.


Rtanj je najposećenija planina u Srbiji. Zgodno pozicionaran, lako dostupan, kada se prosto nema vremena za duge vožnje i ambiciozne ciljeve, Rtanj je ta večita utešna nagrada.
U poznu jesen, usamljeni grebeni poput Rtnja i Trema biće sve drugo, samo ne najbliža lokacija za trening sa hiljadu metara visinske. Uz dobro čitanje vremenskih prilika i uz malo sreće, hod po oblacima je izgledan.

Najviši vrh planine Rtanj je piramidalni Šiljak (1565m) na kome se nalaze ostaci stare kapele. Suprotan kraj krečnjačkog grebena je Kusak (1380m). Između ova dva pola Rtnja negde po sredini grebena je Preslo (1405m). Prelezak celog grebena Rtnja je atraktivniji od samog uspona na Šiljak – jer pogled ka vrhu je često lepši od onog sa vrha, a upravo ugao posmatranja sa Presla razotkriva famozni oblik piramide – zaštitni znak Rtnja.



Najveći broj planinara prilazi ovoj planini od istoimenog sela Rtanj, gde se nekada nalazio rudnik. Dobro su poznate tradicionalne staze severnom, kao i blažom južnom padinom. U poslednje vreme, sve je popularniji via diretissima uspon bočnim grebenom: Sitna stena u odnosu na tradicionalne pristupe, zbog strmijeg i stenovitijeg terena, “simulira” dinarsko, visokogorsko iskustvo na Rtnju.

Ipak, ako je cilj da se što pre dohvati atraktivni greben ili ako ste put Rtnja krenuli sa malom decom, četvrta varijanta uspona, sa sokobanjske strane, je pravi izbor. Uspon od Tomićeve kolibe (selo Mužinac) je kondiciono lakši i brži, ako izuzmeno neizbežnu vožnju (odličnim) kolskim putem do same početne tačke.
Definicija Via normale uspona do određenog planinskog vrha bi bio put do vrha po najlakšem mogućem terenu sa minimalnom visinskom razlikom.
U slučaju Rtnja to je upravo uspon sa sokobanjske strane. Kolski put do početne tačke i duže vreme putovanja je razlog koji odvraća većinu planinara i ipak usmerava na tradicionalne uspone sa severa.
Od Tomićeve kolibe do vršnog grebena i ne mora da se prati neka određena staza. Slobodnim kretanjem, po prostranoj osunčanoj padini, podnožje i greben deli svega 600m visinske razlike.

A gore nas je tog 13. novembra 2022. godine dočekala prava rtanjska magija – oblak sa hladne severne strane je dobacio tačno do ispod ivice samog grebena. Sunce po južnoj padini je sprečavalo oblak da prevali preko grebena – tek kad je ugao sunca nadvisio greben, oblak je gotovo trenutno opao stotinjak metara niže.

Ozareni ovakvim dočekom, uputili smo se najpre ka zapadnom delu Rtnja, ka vrhu Kusak, da bismo u povratku popeli i sam Šiljak. Na celom grebenu nije bilo žive duše osim nas, dok je nasuprot tome, Šiljak vrveo od posetilaca, koji su pristizali u petominutnom taktu.











Nakon inverzije na Tremu 2015, a potom i Midžoru 2016 konačno sam zatvorio “nadoblačnu trilogiju” planinskih grebena istočne Srbije i na samom Rtnju.
Hvala Saletu Vučkoviću na još jednom nezaboravnom danu u planini.
GPX:
Rtanjski Ipsilon (Tomićeva koliba – Preslo – Kusak – Šiljak)
Sitna stena (povratak severnom stranom)






Mužinac, novembar 2022. godine