Tajanstvena pukotina u krasu istočne Srbije, nemi svedok davno prohujalih epoha, Lazarev kanjon se nalazi nedaleko od sela Zlot, blizu Bora, izmedju obronaka istočnog Kučaja (planina Malinik) i kraške visoravni Dubašnica.

Pogledi na kanjon sa nekoliko sjajnih vidikovaca svrstavaju ovo mesto u veliku četvorku prvorazrednih atrakcija istočne Srbije (uz Miroč, Rtanj i Veliki Krš).

Sam kanjon grade, ni manje ni više, nego četiri reke: Tri sastavnice Mikulj, Demižlok i Vej se ovde susreću i formiraju Lazarevu reku.
U pitanju je izrazito zanimljivo područje sa nekoliko geoloških kurioziteta od kojih je možda najupečatljiviji fenomen “fosilnog kanjona”.
Naime, Mikulj i Demižlok su reke ponornice – korito kanjona ovih reka je uvek suvo i predstavlja relikt pradaleke prošlosti kada je tuda nekada davno proticala voda. I Vejska reka je delom ponornica, njeno korito prihvata samo višak vode koji ne propušta kraški predeo kroz koji teče.


Pored geomorfoloških kuriozeta, prostor Lazarevog kanjona predstavlja zatvoren ekosistem. To znači da su se ovde održale razne endemske vrste koje su na drugim mestima odavno nestale. Od stoletnih borova, preko surog orla, ljubičastog cvetića – simbola iz I svetskog rata (Ramonda Serbica) do brojne populacije poskoka zbog kojih se ne preporučuje silazak u kanjone tokom toplih meseci. Pećina Vernjikica predstavlja zimovnik za populaciju od preko 50.000 slepih miševa – jedna od najvećih kolonija u Evropi tog tipa.


Vidikovci iznad kanjona. Kornjet i Kovej.
Do Lazarevog kanjona se stiže izrazito jednostavno – selo Zlot je udaljeno samo 16km od brzog magistralnog puta Paraćin – Zaječar.

Veliki vidikovac na Dubašnici – Kornjet se nalazi na samom kolskom putu koji vijuga po kraškoj visoravni iznad kanjona (crvena boja). Do njega se može prići 4/4 vozilom ali i peške prekom stazom (crna boja) od same Lazareve (Zlotske) pećine, a do koje vodi asfaltni put. Uređena staza od pećine takođe vodi do još jednog vidikovca sa nešto nižom tačkom osmatranja unutar samog kanjona.






Prilaz vidikovcu Kovej (plava boja): Prvih 1,5 kilometra od pećine do Koveja sa suprotne strane kanjona se mogu preći svakim vozilom. Vozilo je moguće ostaviti u okolini poslednjeg seoskog domaćinstva na početku planinarske staze.

Od podnožja do Koveja ima oko 60-90 minuta hoda zavisno od tempa, a visinska razlika iznosi oko 400 metara. Ukoliko dozvole okolnosti, može se ispenjati i obližnje sedlo ka vrhu obližnje planine Malinik koje nudi dodatnu perspektivu kanjona. Staze i kolski putevi u celoj oblasti Lazarevog kanjona.su vidljivo označeni putokazima i markacijama.
Vidikovac Kovej se nalazi na privatnom imanju seoskog domaćinstva Mustecić. Domaćini su poslednjih godina prokrčili staze do nekoliko atraktivnih tačaka (Acin bor, Bukva i Petrine stene). U ponudi je domaća hrana, uz prethodnu najavu (preporuka!).





Prava priča i plan neke naredne posete je kružna tura na Kovej sa prolaskom kroz sam kanjon Lazareve reke (4h), a potom silazak kolskim putem (1h) nakon uživanja u pogledima i zaslužene okrepe kod Mustecića.
Prolazak kroz kanjon se preporučuje samo tokom hladnih meseci i za vreme dužeg suvog perioda.
Posetu vidikovcima vredi zaokružiti posetom i samoj Lazarevoj pećini (radno vreme 10-16h od 1. marta do 31. oktobra).



Wikiloc:
Lazarev kanjon: Zlotske pećine i Kovej.
Divan tekst, sutra idem tamo i jedva cekam 🙂 Dosta korisnih informacija i hvala za trekove!
LikeLiked by 1 person