Portile de Fier. Đerdap 2022

IN MEMORIAM Stamenković Goran 1970-2022.

Početkom maja tradicionalno silazimo do korita velike evropske reke. Pogledi na srebro koje teče najlepši su sa Miroč planine. Svih ovih godina, jedna stvar je ipak ostala nedorečena: kako sve to izgleda kod komšija? Dobrodošli u četvrtu dunavsku priču, ali prvu sa rumunske strane.

Portile de Fier (čita se porcile de fier) je naziv kako Rumuni zovu Đerdap a što u prevodu znači gvozdena vrata. I Nemci i Austrijanci kažu isto, Der Eiserne Tor, dok je na turskom Demir kapi. I dok je Dunav na celom svom gornjem i srednjem toku predstavljao granicu Rimskog carstva (limes) – Gvozdena vrata Dunava su predstavljala izuzetak. Ovde se u zenitu Imperiuma nalazio most između dve provincije, Mezije na jugu i Dacije na severu.

U otkrivanje dunavskog prostora sa dačanske strane upustili smo odmah po prelasku granice iza Bele Crkve. Pitomi bregovi iznad sela Bazijaš pojavno podsećaju na Zagajička brda. Sa suprotne strane reke su vetrovito Zatonje i Srebrno jezero.

Kovilje na valovitom završetku južnih Karpata je bilo izdašno, a na Goranovu veliku radost, nije izostao ni susret sa retkom endemskom vrstom banatskog božura.

Lekovita šetnja jugozapadnim rubom Rumunije premašila je očekivanja – prostor kome ćemo se sigurno vraćati. U samom selu Bazijaš se nalazi i ženski manastir sa crkvom posvećenom Svetom Savi.

Goksijev Banatski božur.
Sfanti Sava. Bazijaš.

U mestu Koronini smo pogledom pozdravili Golubačku tvrđavu i produžili uz reku ka glavnom cilju.

Plato Ciucaru Mare se nalazi tačno preko puta Velikog Štrpca sa srpske strane reke i nudi dopunsku perspektivu Đerdapske klisure u njenom najdinamičnijem delu – kroz turbulentne Kazane.

Pogled niz Kazane.
Veliki Štrbac levo i Veliki Ćiukaru desno.
Mali Kazan. Đerdap.
Impozantna stena Velikog Štrpca.
Pogled ka Dubovskom zalivu i dalje ka Velikom Kazanu.

Preko platoa vodi uređena i razgažena kružna staza dužine oko 5 kilometara. Staza u svom zanimljivom delu prati ivicu platoa i izlazi na nekoliko stenovitih vidikovaca. Pogledi su pitki, ipak tačka osmatranja je nešto niža (300m) i nedostaje taj prodorni pogled po dužini kao što je to slučaj na miročkim Pločama ili Malom prilazu.

Dunavska Eurovelo magistrala sa rumunske strane ima previše ljudskog uticaja. Na našoj strani, na potezu od Golupca pa sve do Donjeg Milanovca retke se sreću kuće, pogotovo ka strani reke a to je kod Rumuna mnogo češči slučaj. Ipak vredi proći rumunskom stranom, ako ni zbog čega drugo, onda upravo zbog pogleda ka našoj, atraktivnijoj strani. Vreme putovanja do Dubove preko Bele Crkve skoro je identično vremenu potrebnom da se stigne do Miroča preko Požarevca i Golupca.

Uspon na Treskovec, stenoviti vis lociran tačno preko puta Lepenskog vira smo ovaj put preskočili ili još bolje svesno ostavili za narednu posetu.

Niz Dunav se svakako vraćati kanimo jer Magnum est stare in Danubii ripa. Lepo je stajati na njegovoj obali! (Plinije Mlađi)

Goran Stamenković, Aleksandar Bzdušok i Nebojša Atanacković

Portile de Fier, maj 2022.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this:
search previous next tag category expand menu location phone mail time cart zoom edit close