Vihren, Kutelo, Končeto. Noć i svitanje na moćnoj konturi severnog Pirina.
Pirin spada u četiri najveća planinska masiv Bugarske, uz Rilu, Rodope i planinu Balkan. Na severu ga od sestrinske Rile razdvaja Razloška visoravan i prevoj Predel, dok su istočna i zapadna međa masiva doline reka Strume i Meste. Na prostranstvu dužine 80km i prosečne širine masiva od oko 40 km, Pirin krasi preko 100 glacijalnih jezera i skoro isto toliko vrhova iznad 2500m nadmorske visine. Visoki plato masiva okružuju nepregledne četinarske šume.
U većem delu reljefa bugarskih planina preovladavaju metamorfne stene. Severni Pirin u tom pogledu predstavlja izuzetak jer je atraktivnije, kraške gradje poput Julijskih Alpa i Dinarida.

Ovaj, inače najposećeniji deo Pirina, neodoljivo podseća na Olimp.
Da krenem od etimološke sličnosti: Olimp je planina Zevsa i Ilije Gromovnika; I Pirin svoje ime duguje bogu munja i gromova – staroslovenskom vrhovnom božanstvu Perunu.
Veliku trojku Olimpa čine Skolio, Mitikas i Stefani, vrhovi istog grebena.
Najviše tačke Pirina su takodje susedni vrhovi: Vihren (2914m), Kutelo (2908m) i Banski Suhodol (2884m).
Ako je ranojutarnji pogled na Stefani sa Platoa Muza taj prizor svih prizora na Olimpu, ovde je to svakako Končeto (карстов ръб Кончето) (2850m) : nestvarno uzani kraški prevoj izmedju Kutela i Banskog Suhodola toliko uzan da se figurativno može “zajahati” (otuda i njegovo ime – konjčeto, konjić).

I Olimp i Pirin imaju svoju Kazaniju – strmoglavu provaliju ka severu sa snežnim nanosima koji se ne tope i po sto godina.
“Pirinski Plato Muza” je nedvosmisleno sedlo Premkata. I kao što smo na Olimpu proveli noć na na nadmorskoj visini od 2650 metara, sličnu stvar smo zamislili i obistinili na Pirinu – proveli smo noć pod zvezdama u šatoru podno dva najviša vrha, to su Kutelo i Vihren, na samo sat hoda od magičnog Končeta. Od 17 časova popodne pa sve do 9 časova ujutru, planina je pripadala samo nama.

Veliki broj planinara pohodi Vihren i Končeto u letnjim mesecima, u najtoplijem delu dana, kada neizbežni kondenzujući oblaci po pravilu gutaju vrhove i prekrivaju veći deo neba iznad istih. Doživeti ova mesta u magičnom mekanom svetlu je nešto sasvim drugo.
Prvi dan:
Hiža Vihren 1970m – Gornji Kazan – Premkata (Kamp) 2680m – Kutelo 1 2908m – Kutelo 2 – Končeto 2850m – Banski Suhodol 2884m – Premkata (noć u šatoru).

Klasična pirinska grebenska tura polazi od planinarskog doma Javorov a završava kod doma pod Vihrenom (хижа Вихрен) i tom prilikom prelazi sve gore pobrojane vrhove u jednom danu. Da bi na ovaj način upoznali Pirin neophodno je prethodni dan dobaciti do renovirane hiže Javorov (oko sat i po hoda od završetka asfalta u dolini).
Moj plan je međutim glasio da na Končetu budemo u zoru. Od Javorova do Končeta ima skoro 4 sata hoda preko Mramornog bila, tako da smo se na kraju opredelili za prilaz planini od hiže Vihren odnosno Banderice. Kako su oba ova planinarska doma locirana uz sam asfaltni put, svega 20-tak minuta od Banskog, nije bilo potrebe da se u njima konači.

Ski resort Bansko, smešten na rubu Razloške doline, u svojoj ponudi ima na desetine visoko kategorisanih hotela i apartmana. Cene u letnjim mesecima su izrazito povoljne na većini mesta.
Bansko je, sa druge strane u estetskom pogledu, primer kako ne treba da izgleda zimski centar. Gradnja jeste donekle planska ali preterana u svakom pogledu. Samo mesto se pri tome nalazi na svega 900 metara nadmorske visine, van zone skijanja. Veza sa skijalištem je samo jedna ski-gondola i gore pomenuti asfaltni put.
I tokom leta, posebno vikendom, na planini je živo, uostalom kao i na Rilskim jezerima i Musali. Put od Banskog do Hiže Vihren se zato zatvara za saobraćaj u periodu od 9-16h i to kod gornje stanice gondole (Šiligarnika, 1650mnm). Dalje uzbrdo uredno saobraća shuttle minibus (sve do 18 časova).
Od doma Vihren smeštenog na nadmorskoj visini od 1970m počinje planinarenje. Ko hoće na Vihren via normale, na prvom račvanju kod potoka ide levo ka ledničkoj dolini Kabata.
Ko hoće na Končeto i Kutelo ili na Vihren strmijom stranom, ide desno ka ledničkom cirkusu Kazan a zatim na prevoj Premkata.
Oba pristupa su obeležena.
Od doma Vihren polaze i staze i ka jugu, ka vrhu Todorka ili dublje u masiv ka Tevnom jezeru.
Dobro natovareni, svako sa 16 kg tereta, uputili smo se na Premkatu.

Ranac je uključivao šator, vreću za spavanje, foto opremu ali i 3 litre vode po osobi.
Na Premkatu smo izbili 3 sata kasnije, dobro načeti, sa savladanih 700m uspona na pređenih 5 kilometara.
Tu smo prvo postavili naš “divlji” kamp, i nakon okrepe uputili se ka grebenu Kutelo, ali sada samo sa lakim rancem. Grebenska staza nije markirana ali je jasno uočljiva.

Markirana staza prolazi par stotina metara niže i sastavlja se sa grebenom na Končetu. Ceo krug grebenom i povratak markacijom na Premkatu ne traje duže od 2-3 sata.







Zalazak sunca smo dočekali na Banskom Suhodolu odakle smo posmatrali kako pirinski divovi Kutelo i Vihren tonu u crveni, marsovski sumrak!

U kamp smo potom pohitali pre mrklog mraka, donjom, markiranom stazom. Kondenzacija je već načinjala naše šatore, a temperatura je opadala gotovo iz minuta u minut. Valjalo je ušuškati se što pre i sačuvati toplotu. Tokom noći će na ovim visinama zavladati prava studen od svega par stepeni iznad nule! Srećom ni traga od vetra…
Drugi dan:
Premkata 2680m – Končeto 2850m – Premkata – Vihren 2914m – Premkata – Gornji Kazan – Donji Kazan – Mečo Dere – Hiža Banderica 1700m.
Nakon dremeža u sablasnoj tišini pod zvezdama ustali smo već u 3:30 po bugarskom vremenu. Noć je bila mirna, bez vetra, savršeni uslovi za kamp ovako visoko.

Ponovo pravac Končeto, dok se Vihren polako ukazivao na svodu od hiljadu svećica. Zora na 2850 metara nadmorske visine: Nesvakidašnje! Nestvarno! Na Končeto smo (ponovo) stigli za nepun sat – u pravi čas da prisustvujemo izlasku sunca i rađanju novog dana na ovoj mitskoj lokaciji.




Povratak u kamp po treći put istom stazom u poslednjih 10 sati. Ali vredelo je svakog koraka!



Na Premkati iznenada zatičemo i krdo divokoza na jutarnjoj ispaši, nedaleko od naših šatora. Probali smo da se oprezno približimo, ali nas je vetar nepogrešivo odao, nebeske trkačice su za tili čas odjurile niz strmu liticu grebena.


Nama je preostalo da popnemo sam Vihren, najviši vrh Pirina, pod čijom krunom smo noćas spavali. Prilaz Vihrenu od Premkate je daleko strmiji u odnosu na via normale, ali je izuzetno dobro obezbedjen lancima tako da uz malo opreznosti, uspon i spust sa ove strane ne predstavljaju prepreku. I na Vihrenu smo bili prvi posetioci tog jutra, baš kao i na Končetu.


Iznenadni problem za mene se javio prilikom silaska sa Vihrena: neočekivani grčevi u stomaku. Sa velikim bolom sam sišao dole do sedla, nespokojan kako ću spustit sebe i veliki ranac nazad u dolinu.
Srećom je sve prošlo kako treba. Važan podsetnik da je torba sa prvom pomoći i osnovnom garniturom medikamenata sastavni deo spiska za planinarenje!
Već je otkucavalo 10 časova, kada su veće grupe planinara polako počele da pristižu na prevoj. Pravo vreme da demontiramo kamp i uputimo se dole – ovoga puta sledeći zelene markacije ka hiži Banderica.
Staza ka Banderici mi se više dojmila nego od doma pod Vihrenom. U nižem delu je znatno blaža, prolazeći kroz pojas mirisne četinarske šume, i postepeno uvodeći planinara u masiv.
Prilaz od hiže Vihren je već u startu jak, kamenit, i ne preterano zanimljiv.
Tek ulaskom u lednički cirkus Kazan ispod same stene Vihrena, pejzaž poprima alpske odlike.

Za dva sata i kusur smo se spustili sa teškim rančevima do Banderice. A kako smo bili prinuđeni da prethodni dan parkiramo još niže na Šiligarnici, dodatnih 35 minuta tabananja po asfaltu su bili neizbežni.
Sve u svemu 27 sati u planini provedenih na iskustveno i čulno najbolji mogući način!
Pravi recept bi glasio da smo posle uspona mogli da ostanemo još jednu noć i uživamo u wellness čarima banskih hotela za male pare. Ali kako to nalažu blitzkrieg akcije na blogu Nestvarna Mesta, umesto saune i parnog kupatila usledila je povratna vožnja kući isti dan.

Južni autoput kroz Bugarsku je stigao do Blagoevgrada, udaljenog oko sat vremena vožnje od Banskog. Do atraktivnih planinskih lokacija u Bugarskoj se tako stiže brže i lakše nego do Hercegovine ili severa Crne Gore.
Pirin je ostavio snažan utisak za razliku od mog prvog boravka ovde kada me je magla vratila nazad sa Premkate i kad se od grebena nije videlo ništa. Tadašnje iskustvo je međutim bilo od presudne pomoći da se na Končeto usudimo sa šatorom.
Šator nije najpoželjnija opcija za ovakav, strmi tip uspona pogotovo u uslovima kada odabrano mesto za kamp nema izvor vode u blizini.
Na sat vremena hoda od Končeta, prateći greben u smeru vrha Banski Suhodol postoji i planinarski bivak – Zaslon Končeto. Spavanje u bivaku štedi kilograme na leđima.
U našem slučaju ova opcija nažalost nije ni dolazila u razmatranje jer je zaslon Končeto samo par dana uoči naše posete demontiran, a novi moderniji bivak bio u fazi dopreme helikopterom… (stanje stvari Avgust 2018).
Doživeli smo severni greben Pirina u njegovom spektakularnom jutarnjem ruhu ali nismo upoznali neko od stotinu glacijalnih jezera koja Pirin krije u svojim ledničkim dolinama.


Druga popularna pristupna tačka ovom masivu je Hiža Bezbog do koje se jednostavno stiže žičarom (iz mesta Dobrinište) baš kao na Rilskim jezerima. Od Bezboga je moguće dobaciti i do nekih udaljenijih vrhova i jezera istočnog Pirina, kao što su Poležan, Gazei, vrh Džano i Kremenska jezera: tema za razmišljanje i planiranje neke buduće akcije u Bugarskoj na koju se sigurno neće dugo čekati. Jer prirodne lepote našeg istočnog suseda to svakako zaslužuju!
Wikiloc:
Trek Prvi Dan: Hiža Vihren – Premkata – Kutelite – Končeto – Banski Suhodol – Premkata.
Trek Drugi Dan: Premkata – Končeto – Vihren – Banderitsa.

Relive:
TripsJournal:
Odličan webzine za planiranje akcija u Bugarskoj!
https://tripsjournal.com/marshrut/h-banderitsa-vr-kutelo-koncheto-vr-banski-suhodol
Aleksandar i Nebojša, 12.8.2018.
Prelep članak i fenomenalan blog! Hvala puno na inspiraciji, i na uloženom trudu! Samo napred, svaka čast. Ja bih lično voleo da vidim i neku dodatnu informaciju o samoj opremi koju koristiš i izbora za narednu avanturu (i drugih detalja, gde se može nabaviti i slično), i o samoj pripremi za putovanje.
Srdačan pozdrav!
LikeLike
hvala drago mi je da si ga otkrio. provucem kroz neku priču i priču o opremi (npr tarcu rununija – uvod u turno skijanje) a izbor avanture je vodjen prizorima koje spazim negde na internetu, ako nisu zvučne ture i vrhovi, ili me put vodi u neki kraj pa istrazim sta ima u blizini (kanjon krupe je bio pravo iznenadjenje!). od opreme bih pre svega istakao gps uredjaj i bazu trekova na wikilocu, bez toga ništa!
LikeLike
Veoma lijepo napisano! Sa pet kolega iz planinarskog kluba “KOMOVI” – Podgorica, popeli smo se 12. i 14. oktobra ove godine na Musalu i Vihren. 13.oktibra smo obišli Rilska jezera! Iskreno Vam želim svako dobro! Mi smo tkzv. GRUPA 383. Ovo 383 znači da nas šest ima 383 godine! Još jednom, srdačan pozdrav!
LikeLiked by 1 person
Hvala na komentaru! Meni iskreno Vihren bolje izgleda sa Kutela nego na samom vrhu. Lep je uspon pogotovo od Premkate, pravi visokogorski a opet lepo obezbedjen kako i dolikuje.
LikeLike