Od Sutjeske do Kladovog polja prostire se prostrana Zelengora – planina sa najviše planinskih jezera u Bosni i Hercegovini.
Orlovačko, Jugovo, Štirinsko, Kotlaničko i Kladopoljsko – pet su najvećih i najpoznatijih jezera Zelengore ali i tu nije kraj. Na njenom istočnom obodu u Nacionalnom parku Sutjeska nalaze se još i Gornje i Donje bare, Crno i Bijelo jezero.
Prva četiri jezera se lako mogu obići u jednom danu i sa iste početne tačke (Orlovačko jezero).
Kladopoljsko jezero je geografski izdvojeno i nalazi se u zapadnom delu Zelengore, u završetku istoimenog polja.

Kolski put od Obalja preko Suhog i Kladovog polja dobacuje sve do Kladopoljskog jezera i vrlo postepeno dobija na visini. MTB ili planinski bicikl će značajno skratiti povratak.

Mi smo se opredelili za kombinaciju bicikla i planinarenja. Do Čengića bara smo došli biciklom a zatim preko planine otišli do Kladopoljskog jezera, i potom dolinom zatvorili krug.


Predeli su maestralni – kako smo uostalom navikli na nestvarnoj Zelengori. Međutim, odsustvo markiranih staza, i tek sporadični putokazi, navode na oprez. Prostor je kondiciono i tehnički lak za pohođenje, ali nije preterano zahvalan za orijentaciju. GPS je esencijalan.




Do prvih stećaka u Suhom polju stiže se svakim motornim vozilom. Moguće je produžiti još jedan kilometar dalje do poslednje kuće.
Kad se savlada inicijalni uspon iz Suhog polja, izbija se na prostrani plato Kladovog polja, na oko 1500m nadmorske visine. Napuštene štale u vidokrugu svedoče da se ovde nekada napasao veliki broj grla stoke. Na jugozapadnoj Zelengori su tradicionalno izdizali stočari iz okoline Stoca i Ljubinja (kao što Bilećani tradicionalno izdižu oko Orlovačkog i Trnovačkog jezera).
Sa druge strane, Kalinovik je aneksijom Bosne i Hercegovine postao garnizonski grad. Austrijanci su podigli vojno utvrđenje poviše grada u kome je bio smešten veliki broj vojnika.
Stoke i ljudi od ratova devedesetih ovde skoro da i nema. Kladovo polje je zapanjujuće pusto početkom juna.

A da su i daleki preci ovde planištarili svedoči nekropola stećaka Čengića bare. Kako to obično biva, stećci obitavaju na mestima sa posebnom energijom duboko u planini – u ovom slučaju na gotovo 1600m nadmorske visine.





I na kraju jezero – do istog smo došli peške preko kršnog dela planine sa njegove severne strane. Kladopoljsko jezero je protočno – jezero se napaja iz vijugavog potoka koji dopire iz srca planine. Udolinom ovog potoka se može produžiti još dublje u masiv, ka Masnoj bari i dalje ka Štirinskom jezeru do koga bi bilo još 3 sata hoda.




Zelengora je vododelnica Jadranskog i Crnomorskog sliva. Njeni istočni delovi otiču ka Sutjesci, a južni i zapadni se slivaju u Neretvu koja i sama izvire na Zelengori.
I konačno jezero u sebi krije i jednu misteriju. Otkud ime Kladopoljsko (“klada” je balvan drveta) kada šume nema u širokom krševitom pojasu oko jezera? Da stvar bude zanimljivija, očuvani ostaci stabala drveta su vidljivi i u samom jezeru pogotovo pri niskom letnjem ili jesenjem vodostaju.


Sve u svemu, ovo je pusta i netaknuta priroda u zabačenom delu Hercegovine. Jedini trag čoveka je upravo kolotrag, onaj isti, kuda su se, pre ko zna koliko stotina godina, i izvlačile klade iz Kladovog polja.






GPX.
Suho polje (Donji stećci) – Kladovo polje – Čengića bare
Miloš i Nebojša, Obalj, jun 2023. godine
