Lukomir je jedno od poslednjih autentičnih sela u Bosni i Hercegovini. Nalazi se na svega 17 km od skijaškog centra Babin Do na Bjelašnici iliti na svega 90 minuta vožnje od centra Sarajeva.
Pozicija Lukomira je impresivna. Nalazi se na nadmorskoj visini od 1450 metara, na obodu Bjelašnice, a uz samu ivicu kanjona Rakitnice nasuprot gorostasnoj Visočici.
Samo naselje čiji puni naziv glasi Gornji Lukomir, je zapravo nastalo postepenim iseljavanjem stanovnika, još starijeg, Donjeg Lukomira, smeštenog dublje u kanjonu.

Zbog oštrih zima i odsustva komunikacije u tom periodu, kada Lukomir biva u potpunosti zavejan, Lukomir nažalost danas živi samo leti. Njegovi malobrojni meštani su prisiljeni da prezimljuju negde na nižim nadmorskim visinama. I ljudi i stoka se vraćaju tek na proleće, pošto okopne snegovi i ozelene pašnjaci Bjelašnice.

Tokom leta, u Lukomir treba doći rano, pre svih, a to znači oko 7 časova izjutra kada otprilike i prvi zraci sunca prevaljuju preko susednih padina, a meštani izvode svoja stada na ispašu. Tada je selo i najživlje, na stotine ovaca se izvode na ispašu kroz sokake, u koje ne može ni igla da padne izmedju ovih stvorenja.

Ceo taj metež praćen zvonjavom i lavežom traje svega nekoliko minuta nakon čega selo ponovo tone u uobičajni dremež koju će samo povremeno prekinuti zvuk neizbežnih građevinskih radova.

Obalj 1890 mnm: Tačka na I.
Poseta Lukomiru ide u paketu sa atraktivnim bjelašničkim vrhom Obalj, koji se izdiže sa istočne strane sela, tik iznad kanjona Rakitnice. Iako Obalj ne spada u glavne vrhove Bjelašnice (Krvavac, Hranisava…), pogled odavde pokriva sve hercegovačke planine i dopire do Durmitora.
Ako su geografski posmatrano, Lukomir i Rakitnica slovo “i” u reči Bosna i Hercegovina, onda je Obalj tačka na tom slovu i: Sa zapada na istok se nižu Prenj, Velež, Visočica, Treskavica. U daljini se ocrtavaju Zelengora, Maglić i Durmitor. Pogled sa Obalja je tako dopunio sliku prostora dobijenu na prethodnim usponima na susednoj Visočici (Vito, Ljeljen, Džamija).

Svaki put kad se nadjem u Sarajevu zapanji me činjenica koliko su planine blizu ovog grada. Cela akcija do Lukomira, Obalja, i povratkom u grad je trajala manje od šest sati, takoreći jedno prepodne. Pri tome nisu izostali ni obavezni uštipci sa domaćim kiselim mlekom u samom Lukomiru.

Za razliku od zimske hibernacije, Lukomir leti, privlači posetioce. Vidljiva je i ubrzana transformacija samog sela. Stare oronule kamene kuće se renoviraju, nekadašnja škola je preuređena i proširena u pansion, a selo ima i svoju kafanu. Raduje pozitivna strana stavljanja Lukomira na turističku mapu Sarajeva i Konjica, ali se primećuje i odsustvo jasnog plana i kontrole u renoviranju originalnih objekata, iako je Lukomir od 2009. zvanično pod zaštitom države.

Šindra – tradicionalni krov i zaštitni znak sela postepeno iščezava pred savremenijim jeftinijim rešenjima. Plastična stolarija nema šta da traži na ovom mestu, ali je ipak primetna na nekolicini obnovljenih kuća. Jasno je da meštani ne mogu sami iz svog džepa da izvedu rekonstrukciju svojih kuća, upotrebom često skupljih materijala: država je ta, koja bi morala da uskoči i pronađe modus da Lukomir ne postane još jedno bezlično etno selo, jer Lukomir je “original” – redak relikt kakvih nema mnogo na ovim prostorima.

Praktične informacije.
Kako doći? Najkraći put iz Sarajeva do Lukomira vodi direktno od ski-centra Bjelašnica. Na kružnom toku na izlazu koji je u večitoj izgradnji, potrebno je skrenuti desno, i zatim odmah skrenuti levo uzbrdo. Put najpre vodi kroz šumu da bi potom prošao ispod opservatorije na Bjelašnici i izbio na južne proplanke Bjelašnice. Put nije asfaltiran, u pitanju je tucanik dobrog kvaliteta bez strmih deonica, ukupne dužine 17km. Pratiti biciklističke putokaze za Lukomir.
Tačka na I: Za uspon do vrha Obalj iz Lukomira pratiti stazu uzbrdo izmedju stećaka i mezarja na izlazu iz sela, a zatim produžiti samim grebenom ka severu. Vreme uspona do vrha 1h (500m visinske razlike).
Stećak-Tour: I Lukomir ima svoje stećke (locirani su pored groblja na stazi ka Obalju ili Rakitnici) tako da se poseta Lukomiru može uklopiti u jedan opsežniji Stećak-Tour sa posetom susednog sela Umoljani i planine Visočice: na celom ovom području se nalazi čak četiri atraktivna nalazišta koja je moguće obići u jednom danu (auto/bicikl + kraće planinarenje). Pored stećaka tu su i zanimljiva stara mezarja u Sinanovićima (Puzimsko groblje) i Umoljanima.

Zimska bajka: Moguće je napraviti lep planinarski krug na krpljama do Lukomira Obalja a potom iznad kanjona Rakitnice ka Studenom potoku i Umoljanima…Ali o tome detaljnije u nekoj sledećoj priči sa Bjelašnice.
Hvala dino_the_guide na detaljnim informacijama! Ako želite redovan nedeljni izveštaj sa Bjelašnice, Prenja i ostalih bosansko-hercegovačkih vrleti zapratite Dina na Instagramu!
Zimska seoba Lukomira (foto reportaža RFL):
https://www.slobodnaevropa.org/a/lukomir-zimska-seoba-iz-zaboravljenog-svijeta/25175657.html
Noćenje u Lukomiru: https://www.facebook.com/farmvillelukomir/
Još jedna priča odavde – Visočica: https://nestvarna.blog/2016/07/28/visocica/
Nura… ovu nanu sam sreo dva puta u Lukomiru.. 2009 i 2011 godine. Bila je pravi karakter. I uvek mi prodala vunene čarape… Baš mi je drago da vidim da su domačini napravili spomen…
LikeLiked by 1 person
Bravo. Ja sam bio na kratko, avgust, pretoplo, kao ove godine. Nije bilo neke atmosfere za slikanje, osim tih 10 minuta u jutro 🙂
LikeLike