Na rubu tesalijske ravnice, pred prvim obroncima najvećeg planinskog venca Grčke – Pindos, nalaze se Meteori, čudesan prirodni fenomen protkan spiritualnošću istočnog Krsta.
Značenje reči meteor na grčkom jeziku bi se moglo prevesti kao “kamenje koje lebdi”.
Da li zbog povlačenja mora ili nekog drugog razloga, uzrok nastanka “ovozemaljskih meteora” još uvek nije precizno naučno ustanovljen.
Neočekivane crne stene izranjaju iz relativno pitome doline i predstavljaju apsolutni singularitet u reljefu centralne Grčke a i šire. Veoma zbunjuje činjenica njihovog postojanja na izrazito malom prostoru, bez da se nazire bilo šta nalik na njih u nekom širem rejonu.
I kao što to često biva, neobični geografski lokaliteti kroz istoriju prizivaju spiritualnost.
Još u srednjem veku, u stenama i pećinama Meteora su počeli da se nastanjuju pustinjaci poreklom sa Svete Gore.
A nakon isposničkih ćelija, krenulo se u izgradnju manastira koja se intenzivirala za vreme ratova i nakon dolaska Osmanlija. Meteori su u zlim vremenima pružali utočište od pustošenja i pljačke.
Sakralne građevine su nekada zaista lebdele na svetim stenama. Sve do poslednjeg veka jedini vid transporta su bile uspinjuće korpe kojima su se monasi i namirnice prebacivali gore dole.
Danas sve naravno izgleda drugačije. Izgrađene su stepenice i pristupni putevi do svakog od šest aktivnih manastira a Meteori su svetski poznata turistička atrakcija.
Iako je sve takoreći na dohvat ruke, magija prostora je nepobitna. Najbolje je doći ovde u zoru pre naleta organizovanih grupa i uživati u neverovatnim prizorima.
Postoji i nekoliko označenih planinarskih staza od živopisnog mesta Kastraki (preporuka za smeštaj) u dolini.
Ja sam se ipak opredelio za rano-jutarnju vožnju bicikla po asfaltnom putu sa pauzama na vidikovcima koje nije teško pronaći.










