Prutaš je geološki unicum Durmitora. Bilo da mu prilazi via normale grebenom od Škrčkog ždrijela, ili sazad, strmom i eksponiranom stazom iz Todorovog dola, planinar biva nagrađen raskošnim vidicima ka Škrčkom jezeru i Bobotovom kuku, ali zapravo ne može ni da sluti kako izgleda vrh na kome stoji i kakva veličanstvena struktura ga podupire.




Prutaš se raskošno šepuri odozdo pred posetiocima Durmitorskog prstena sa puta Žabljak -Trsa. Kad mu se sasvim približimo i unesemo se u njegova nevidljiva njedra, ostajemo nemi pred prizorom impozantne geološke prošlosti a koji kriju i ostatke jednog drevnog katuna.

Selo Duži je smešteno visoko iznad kanjona Komarnice, na mestu gde se ova planinska reka spaja sa Bukovicom. Duži su po južnoj strani kanjonom odsečeni od ostatka Crne Gore. U potrazi sa ispašom, stočari ovoga kraja tako su prirodno gravitirali ka severu, ka južnim prostranstvima Durmitora, izdižući daleko i visoko, kroz Modro polje preko Studene, do pod sam Prutaš.

Planinska zaravan koja zaklanja južno lice Prutaša sa puta otuda nosi i naziv Duške police.
Kad se iz podnožja sa puta prevali preko Duških polica dolazi se pod sam Prutaš sa njegove južne strane. Na vrh je moguće izaći prateći oštru liniju grebena – ovaj nemarkirani pristup je poznat kao “Nikšićki smer”. Desno, pod golemim siparom naziru se ostaci drevnog Duškog katuna. Sveže vode ovde nema, pojilo je predstavljao zaostali snežnik, dok bi trajao u senci planine.

Uspon se odvija kroz travnate police koje strmo odsecaju sa obe strane grebena, ostavljajući planinaru tek nekoliko metara prostora za slobodno kretanje ka vrhu. Do gore smo pratili nevidljive stope Žabljačanina Dejana Dajkovića. Naš .gpx trek je po običaju priložen na dnu ove priče.
Zahvaljujući Dejanovim usmenim i pisanim uputama u ovu solo avanturu sam se smelo uputio sa sedmogodišnjim Vidom. Durmitor nas je na kraju dana nagradio i za trud i oprez: bez jakog vetra i potencijalno opasne rosne trave uspeli smo da izađemo “diretissima” rutom na vrh Prutaša (2394m) za koju će se verujem tek pročuti!


Kakve su to sile prirode kreirale ove jedinstvene oblike i formacije? Prutovi Prutaša relikt su otapanja lednika i hemijske reakcije vode i krečnjaka koja je produbila fascinantne vertikalne kanale u utrobi planine.

Nikšićki smer se preporučuje isključivo u strogo suvim uslovima i nikako nije preporučljiv za povratak, niti to ima smisla. Sa prutaških 2394m silazimo dobro poznatom markiranom grebenskom stazom do Škrčkog ždrijela, iz čijeg podnožja zavijamo desno jasno uočljivom stočarskom stazom ka ruinama Duškog katuna. Čini mi se da i većina planinara koji su se popeli iz Todorovog dola koriste ovu stazu za povratak do njihove početne tačke koja leži još zapadnije.















I za kraj slede prizori sa Studene, tradicionalnog katuništa Drobnjaka, gde su generacije izdižara sa stokom provodile letnje mesece.
Koliko je ljudi ovde leti boravilo kad ni ovo prostranstvo nije bilo dovoljno da ih sve primi, te je jedan njihov deo morao stoku ćerati još dublje u planinu pod same skute Durmitora?

Da se ovde od davnina živelo i planištarilo svedoči i srednjevekovna nekropola stećaka smeštena na jednoj od brojnih travnatih glavica opustele planinske visoravni.



Za ovu veoma zabačenu i meni do skoro potpuno nepoznatu nekropolu saznao sam od pasioniranog istraživača i planinara Dr Gorana Komara iz Herceg-Novog.
Kad smo se primakli nekropoli, prvobitno ushićenje je splasnulo. Očito je da su na ovom spomeniku kulture rađene neke intervencije skorašnjeg datuma. Deluje mi da su nepoznata lica odlučila da najveći stećak sami vrate u prvobitan uspravni položaj te su tom prilikom upotrebili i vezivna sredstva savremenog građevinarstva (čitaj malter). Sumnjam da su za to pribavili dozvolu od nadležnog ministarstva.

Ko zna koja po redu poseta Durmitoru – stara mesta, poznati vrhovi ali iznova novi prizori.
Na Durmitor smo se vratili već naredne sedmice u naletu toplog jesenjeg anticiklona nad Balkanom. Priče sa vrhova Ranisava i Rbatina zatvorile su kalendarsku 2024. godinu na blogu.
Žabljak, oktobar 2024. godine.

Lep predeo, sjajne slike i mali je porastao – podižete letvicu!
LikeLiked by 1 person
Hvala 🙂
LikeLike
Sjajne fotografije i opisi, poznavanje terena, a i načitanost. Mene ste međutim pridobili najviše opisima mesta oko Duži, odakle je moja porodica i gde sam provodio leta. Kajak na Komarnici, a posebno nordijsko skijanje na Loli su mi zagollicali maštu da i ja jednog dana probam isto. Živim u Norveškoj i redovno zimi, a bogami ponekad i do maja, se bavim skijaškim trčanjem. Zato mi je skijanje na Loli, koja se vidi kao na dlanu sa Duži bilo tako inspirativno. Jedan predlog za novu ekspediciju, Vojnik i vrh Mramorje. Moguće je doći naravno sa južne strane. Od Gornjih Brezana je moguće doći, po priči Dužana, ali je malo teže naći prolaz od Štuoca prema Velikom Vojniku. Ako bi ste nam i tu rutu opisali, bio bi to još jedan prilog razvoju alpinizma u Crnoj Gori. Pozdrav, Marko
LikeLike
Sjajne fotografije i opisi, poznavanje terena, a i načitanost. Mene ste međutim pridobili najviše opisima mesta oko Duži, odakle je moja porodica i gde sam provodio leta. Kajak na Komarnici, a posebno nordijsko skijanje na Loli su mi zagollicali maštu da i ja jednog dana probam isto. Živim u Norveškoj i redovno zimi, a bogami ponekad i do maja, se bavim skijaškim trčanjem. Zato mi je skijanje na Loli, koja se vidi kao na dlanu sa Duži bilo tako inspirativno. Jedan predlog za novu ekspediciju, Vojnik i vrh Mramorje. Moguće je doći naravno sa južne strane. Od Gornjih Brezana je moguće doći, po priči Dužana, ali je malo teže naći prolaz od Štuoca prema Velikom Vojniku. Ako bi ste nam i tu rutu opisali, bio bi to još jedan prilog razvoju alpinizma u Crnoj Gori. Pozdrav, Marko
LikeLike
Hvala na komentaru, bio je Gigo iz Nikšića sa severne strane, kaže poslednja divljina u Crnoj Gori 🙂 probaćemo da dočaramo slikama nekada nadam se. Nebojša
LikeLike
I vi ste Nebojša opisali Komarnicu u blogu sa vožnjom kajakom kao netaknutu divljinu. Moja ideja je, a o tome sam razgovarao i sa Milošem I Milijom Ćeranićem sa Duži da bi bilo dobro markirati puteve sa severne strane. I oni su o tome pričali sa pokojnim Gašom Lalovićem. Time bi se pomoglo zaštiti Komarnice.
LikeLike