Нишевачка клисура.

Draž reljefa istočne Srbije su njeni nevidljivi mikroprostori. Bilo da su to prerasti, pećine ili klisure, svima je zajedničko jedno: to su raštrkane, i na karti slabo uočljive kraške tvorevine obodnog dela karpatskog sistema. Kras istočne Srbije je bio velika inspiracija i za slavnog geografa, Jovana Cvijića.

Jedan od takvih mikroprostora je Niševačka klisura, koja neočekivano “izranja” iz pejzaža svrljiške kotline. Klisuru je produbila mala ali očito moćna reka Svrljiški Timok – pritoka Belog Timoka. Zapravo u pitanju su dve minijaturne klisure, jer se u neposrednoj blizini u Svrljiški Timok uliva i podjednako probojna Belica.

Put Svrljiškog Timoka kroz kraške stene Niševca.

Svrljiški Timok je osim usecanja u krečnjak, stvorio i jedan zavodljivi meandar – poznatiji kao Banjica. Kažu da su još stari Rimljani otkrili njena lekovita salus per aquam dejstva, kada se ovde nalazilo antičko utvrđenje Timacum Maius na strateškom putu od Niša do Podunavlja.

Minijaturni kanjon Belice nedaleko od Banjice.

Konačno, završni potez četkicom na slikarskoj minijaturi Niševca (u stilu impresionizma, ako se ovde pojavite u ranu jesen) nije odradila priroda već ljudska, inženjerska ruka. U pitanju je pruga Niš – Knjaževac, projektovana za vreme Milana Obrenovića, ali probijena kroz Niševac dvadesetih godina prošlog veka.

Čovek obično ima razarajuće dejstvo na svoju okolinu ali u slučaju pruge kroz niševačku klisuru stvari i nisu ispale tako loše. Da li zbog vremenske distance ili zato što je građena u neka druga vremena, kada se vodilo više računa o prirodnom okruženju, pruga je nekako srasla u okolno tkivo prostora ne narušavajući značajno njegove konture. Jednokolosečna i sa nekoliko kraćih tunela i ćuprija, niševačka pruga je istorijski spomenik i dodatni ukras ovog prostora.

Niševačka pruga i Banjica posmatrani iz vazduha.
U tunelu oprezno! Vozovi i dalje saobraćaju.

Razarajuće dejstvo čoveka, ipak nije zaobišlo Niševac u proleće 1999. godine. Ne, Niševac nije bombordavan iz vazduha, već su neki domaći, primitivni i sujeverni ljudi pod okriljem vazdušnih napada podigli u vazduh drevne ostatke tvrđave Svrljiškog grada na uzvišenju Kula iznad same Banjice, a koje se tu nalazilo vekovima unazad. Za počinjeno nedelo nikad niko nije odgovarao. Jedino što je od stare tvrđave ostalo su velelepni pogledi na Niševac i okruženje.

U Niševcu smo se zatekli jednog čarobnog oktobarskog jutra 2019. godine.

Iz samog sela smo pratili vidljive markacije i putokaze ka klisuri i Banjici, do koje ima oko nepun sat hoda živopisnom stazom poviše pruge.

Kad se priđe Banjici, isplati se prošetati do omanjeg uzvišenja u blizini, odakle se pruža pitki pogled ka severoistočnom kraju Niševačke klisure.

Od Banjice do uzvišenja Kule, potrebno je neko vreme slediti prugu. Prošli smo kroz prvi tunel, zatim preko ćuprije ušli u sledeći nešto duži tunel, da bismo odmah po izlasku iz drugog tunela skrenuli levo na usku ali vidljivu planinarsku stazu.

Staza kroz kukuruzna polja u blizini sela Palilula, najpre obilazi oko dela klisure, do izbijanja na uzvišenje. Od Banjice od Kule ima još dodatni sahat hoda. Pogledi su vrhunski.

Naš vodič u i oko NIševca: Goran Stamenković.

Od Banjice gore do Kule, ili od Kule nazad do Banjice je moguće prići i alternativno, niz padine same klisure. Staza nije vidljiva, da se samo naslutiti. Nedaleko od Kule u stenovitoj litici se nalazi i jedna plitka pećina (potkapina). Sa samih stena se pruža pogled kako na klisuru Svrljiškog Timoka tako i na susednu Belicu, koja u sebi krije atraktivne erozione lonce (“kotlovi”).

Za sveobuhvatnu kružnu turu i maksimalno uživanje u Niševačkoj klisuri dovoljno je odvojiti pola dana.

Pruga Niš – Knjaževac je u fazi rekonstrukcije (stanje stvari oktobar 2019) ali namenska šinska vozila i dalje saobraćaju. Stoga treba biti na oprezu posebno prilikom prolaska kroz tunele. Imati u vidu da silazak niz litice nosi određene rizike ali i da je pri završetku spusta, teren uz samu reku dosta zarastao u grmlje. Kružna tura zato nije preporučljva za posetioce sa mlađom decom odnosno one koji se plaše visine. Klasičan prilaz Kuli preko Banjice je nasuprot pogodan za sve uzraste i generacije.

Niševac je udaljen svega 7km od Svrljiga, odnosno oko pola sata vožnje od autoputa Niš – Dimitrovgrad.

Fotografije: Nebojša Atanacković, Goran Stamenković (tunel), Aleksandar Bzdušok (dron).

Flickr: Niševačka klisura 2019.

Wikiloc: Niševačka klisura – kružna tura

5 thoughts on “Нишевачка клисура.

  1. Lijepa priroda nema šta.

    Pozdrav,

    Preedrag Popović

    Like

    1. Hvala! Da to su ti mikroprostori, imaju neku posebnu draž, ne vide se spolja…

      Like

  2. To je raj na zemlji. Blaženo deluje na srce i dušu. Blago zemlji koja ovakve predele ima.

    Like

  3. Prethodnog vikenda smo porodično, po vašem treku, išli na ovu turu. (Da iskoristim priliku da vam se od srca zahvalim, jer su vaši blogovi i trekovi za nas neiscrpan izvor inspiracije za ture.) Pa ako nekad budete prošli kroz ove komenare, imam dva pitanja u vezi strane klisure prema Belici:

    1. Kako ste počeli spust? Mi smo na vrhu našli jednu markaciju, na jednoj steni visokoj nekih 4 metra, vertikalne strane stena zapravo tu prave neki ugao blizak pravom, i postoje dva-tri ispupčenja na koje čovek može da stavi nogu dok se spušta, tako da jeste izvodivo, ali nismo se usudili da probamo – teren je bio mokar, i naše cipele blatnjave, pa nismo hteli da rizikujemo. Dakle, da li spust počinje ovde, i ima li još takvih mesta niže?

    2. Kako ste prešli reku u povratku? Osim železničkog mosta, koji mi izgleda nepristupačan sa te strane, nismo videli nijedan drugi prelaz.

    Like

    1. Hvala na toplim rečima! Spust je teško pratiti ako nemate GPS uređaj sa učitanim trekom ili vodiča. Pogotovo u ova doba godine (februar mesec) nikako ne treba ići na klizave strme terene, a opisani spust je upravo takav, bez obzira da li su prethodili suvi dani, klisure su veoma vlažna mesta, a stene krušljive. Mi smo bili u jesen kada je po pravilu vodostaj veoma nizak. U južnoj Srbiji su bile velike poplave prethodnih nedelja i to se sigurno reflektovalo na zimski vodostaj. Sigurnije je vratiti se nazad po markiranoj stazi.

      Like

Leave a comment